Djelomično zbog toga što nismo mogli iskoristiti sve  svoje razvojne potencijale za kretanje dok smo bili djeca, djelomično zbog loših navika i krivih koncepta koje smo naučili tokom djetinjstva i mladosti, za vrijeme odrastanja kontinuirano se remetila naša urođeno dobra koordinacija. Lako moguće da smo kao odrasli izgubili veći dio naše prvobitne lakoće i harmonije u svim aspektima našeg kretanja, mišljenja i osjećanja.

Dodatni problemi nastaju kroz visoke prohtjeve i pojačani stres kome je izloženo puno ljudi u zahtjevnim profesijama suvremenog života. Kroz to se sve više ometa dobra uporaba organizma,  što uzrokuje različite simptome kao npr.: probleme lokomotornog sustava (u smislu napetosti, smanjene mogućnosti pokretanja, bolova), opće nezadovoljstvo, depresiju, gubitak smisla, stres, gubitak unutrašnje  životnosti u nama.

Neke profesije su opterećenije od drugih, bilo radi kompleksnih položaja ili ponavljajućih radnji kao i izloženosti stresu (npr. muzičari, menadžeri, informatičari, stomatolozi, itd.).

 

Kao primjer navest ćemo jednog mladog muzičara iz Njemačke. Dolazi iz obitelji glazbenika i već je kao dijete odlučio postati dobar violončelist. Da bi postigao svoj cilj i postao vrhunski čelist vježbao je intenzivno svaki dan i bio sve više fiksiran na ideju da postane još bolji. Zahvaljujući intenzivnoj fiksiranosti na uspjeh postao je veliki virtuoz u sviranju svog instrumenta, ali je nažalost prouzrokovala i sve jače bolove u rukama i ramenima te na koncu više nije bio u stanju svirati dulje od nekoliko minuta.

Imao je sreću da se na njegovoj muzičkoj akademiji predavala Alexander-Tehnika kao popratni predmet. Kada je shvatio koliko mu Alexander-Tehnika može pomoći odlučio se paralelno uz svoj studij (a kasnije uz svoj rad u orkestru) završiti izobrazbu za učitelja Alexander-Tehnike.

Kroz Alexander-Tehniku naučio je da s puno manje snage i napora može postići daleko bolje rezultate. Ključni moment u tom procesu reedukacije bilo je saznanje da njegova fiksiranost na cilj masivno smeta i prouzrokuje sve njegove probleme.

Naravno da taj put njegove preobrazbe nije bio ni najmanje jednostavan. Bilo je izazova, unutrašnjih borbi, kriza. Jednom naučene loše navike nije jednostavno napustiti. U početku nije mogao vjerovati da kada prilikom sviranja koristi manje snage njegov ton bolje zvuči, kontakt sa publikom je puno direktniji, a njegove emocije intenzivnije i izraženije. Kroz ponovljeni feedback svojih kolege, učitelja i drugih studenata  Aleksander-Tehnike konačno je shvatio da ga njegove stare ideje i naučena percepcija varaju. Upustio se u otvaranje novih mogućnosti sviranja bez fiksiranja na cilj i to ga je dovelo do neslućene nove lakoće i slobode ne samo pri sviranju svog instrumenta nego i u svim ostalim aspektima kretanja, mišljenja i osjećanja u njegovom životu.

Danas uživa u svom poslu violončelista u jednom velikom, renomiranom orkestru, a osim toga mu je važno da svoja nova saznanja, kroz satove Alexander-Tehnike, širi dalje svojim kolegama i studentima muzike.

 

Aleksander-Tehnikom se kod odraslih može poboljšati koordinacija cjelokupnog organizma do koje je došlo bilo zbog loših navika kretanja, mišljenja i osjećanja ili uslijed bolesti. Time se može olakšati i poboljšati funkcioniranje u svim aspektima svakodnevnog života.