Mala djeca kao i djeca u svim uzrastima nekada su se puno više kretala, nego djeca današnjice.

Djeca danas više sjede uz crtiće i razne igrice na mobitelima, tabletima, televizorima...

Sjedenje samo po sebi nije problem (ukoliko nije predugo), ali je problem način na koji djeca danas sjede. Već kao male bebe, ne razvijaju dovoljno slobodu kukova (radi smanjenog kretanja i nepravilnih položaja) ili uslijed bolesti, a upravo je sloboda kukova važna za dobro sjedenje. Kada su kukovi slobodni otvara se mogućnost da se sjedi na sjednim kostima koje su predodređene za to i trup se može uspravljati prema gore bilo da se sjedi bočno, ravno ili tzv. turski.  

Ukoliko kukovi nisu slobodni ne sjedi se na sjednim kostima koje su za to predviđene i nalaze se na donjem djelu zdjelice, već se sjedi na sakralnom i lumbalnom djelu kralježnice (donjem djelu kralježnice).

Time se djeca današnjice već u najranijim godinama uče lošim konceptima pokretanja koji prijeđu u naviku.

 

Ono što želimo naglasiti je da nije dovoljno da roditelj kaže djetetu koji sjedi pognuto prema dolje „uspravi se“ pa da djete zauzme uspravni položaj. Ni jedno ni drugo nije dobro, jer u oba slučaja  zadržava se krutost, napetost, a ne sloboda prirodnog nesmetanog disanja.

 

Također, jedan od primarnih problema je odnos glave i kralježnice. Ukoliko glava ne balansira slobodno ona odozgo pritišće kralježnicu, čime se gubi lakoća i sloboda kretanja u svim aspektima mišljenja, kretanja i osjećanja. Djeca su danas previše fokusirana na ono što se događa na ekranima  i lako izgube slobodnu primarnu kontrolu (dinamična ravnoteža glave u odnosu na tijelo).

Na satovima Alexander tehnike djecu učimo kako da smanje napetost i otpuste loše koncepte mišljenja, pokretanja i osjećanja. Učimo ih kako da uspostave dinamičnu ravnoteža glave u odnosu na tijelo, koja je ključ za lakoću i slobodu kretanja. Djeca uče prirodno i ne naporno uspravljanje u svim životnim situacijama. Ukoliko kao djeca nauče da ne ometaju svoju primarnu kontrolu, djetinjstvo će im biti opuštenije i laganije te će im se otvoriti nove mogućnosti učenja.

Također, već u najranijoj dobi prevenirat će se problemi koji bi mogli nastati u odrasloj dobi ukoliko zadrže loše koncepte mišljenja, kretanja i osjećanja.

Ukoliko djeca uslijed bolesti nisu stekla  dobru koordinaciju, kroz Alexander tehniku educiramo ih o novim mogućnostima pokretanja, koja su zbog neuroplastičnosti mozga moguća unutar realnih mogućnosti djeteta.