Za svoj završni rad izabrala sam naziv „Put cjelovitoj koordinaciji tijela i svijesti“. Ono što mene fascinira  je taj put prema koordinaciji koji je podložan stalnom mijenanju. Put koordinacije je dinamika, to je nešto što teče i trebamo težiti tome da teče! To je životnost u nama!

     Ponekada mi svojim htijenjem, mislima, predrasudama, idejama, činjenjem, zatvaramo putove cjelovite koordinacije u nama. Ja se kao fizioterapeut također susrećem s djecom koja uslijed bolesti imaju poremećaj koordinacije tijela i svijesti.

      Je li moguće mijenjati koordinaciju tijela i duha kod djece koja imaju teška oštećenja mozga od rođenja, a kao posljedicu i oštećenje tijela? Mijenjati koordinaciju kod teških oštećenja stopala, problema senzorike, oštećenja kralježnice, oštećenja živaca, od rođenja poremećene primarne kontrole glave?

     Na ta pitanja pokušala bih dati odgovore kroz primjere djece s kojom sam radila i još uvijek radim.

     Alexander Frederick Mattias (1869.–1955.) ostavio nam je krasan alat kojim možemo prepoznati i prevladati ograničenja u razmišljanju i pokretu. On je također radio s oboljelom djecom i teško bolesnim ljudima.

Što je Alexander tehnika?

     Alexander tehnika je pedagoška i empirijska metoda kojom se poboljšava cjelokupna koordinacija ljudskog organizma te se na taj način pozitivno utječe na kvalitetu svih pokreta i aktivnosti u svakodnevnom životu.

     Kao što smo čuli ona je pedagoška, a ne medicinska metoda. Međutim, kao fizioterapeut, ja je koristim kod različitih medicinskih slučajeva. Iz svog praktičnog iskustva mogu reći kako se pomoću Alexander tehnike puno brže, kvalitetnije, integriranije  mijenja koordinacija djece s kojom radim. Integriranije nego kada koristim samo neku od fizioterapeutskih metoda.

     U fizioterapiji se često pažnja stavlja samo na onaj segment koji ima problem, tako se, ukoliko dijete ima problem sa stopalom, radi samo na stopalu. U Alexander tehnici me oduševljava, i zato sam ju odlučila studirati, što se problemu prilazi cijelokupno, holistički. Promatramo cijelu osobu, uključujući njezine psihičke, fizičke i duhovne komponente.

     To je jako važno, jer ukoliko želite pomoći nekom djetetu trebate ga upoznati u cjelosti sa svim njegovim mogućnostima i željama. Putovati sa njim do bolje zajedničke koordinacije tijela i svijesti.

     Pokazat ću vam primjere dobre koordinacije, dva brata koja su rođena s dijagnozom Pes eqinovarus. To je najčešća urođena anomalija stopala i češća kod dječaka. Sastoji se od tri komponente: EQINUSA (ograničena dorzalna fleksija), VARUSA ( iskrenuto stopalo unutra) i SUPINACIJE (taban stopala izvrnut prema gore).

Primjer: Dobra koordinacija - Ilija (1g.)  - Pes eqinovarus prije operacije 

S Ilijom sam počela raditi kada je imao dva tjedna, a ovdje on ima jednu  godinu. Važno je motivirati dijete. On još ne stoji dobro, ali želi igrati nogomet. Sjetimo se Alexanderovog plana za dobro koordinirano izvršavanje svake aktivnosti. 1. Želja, htijenje da se izvrši neka radnja. S djecom treba ići u njihove željene radnje.

1.    Primjer: Tijelo u balansu – Ilija (2g.) igra nogomet

Pogledajte kako s dvije godine strastveno puca balon i kako lijepo i slobodno upotrebljava svoje tijelo unatoč tome što još čeka na operaciju stopala i hoda po lateralnom rubu stopala.

1.    Primjer:  Ilija (4g.) nije izgubio dobru koordinaciju nakon operacije stopala

Ilija nije izgubio dobru koordinaciju ni nakon operacije stopala i koljena. Isprobava  nove mogućnosti, sada kada mu je stopalo na podu. Pita se kakav je osjećaj stajati na jednoj nozi? Dobar! Sada mogu letjeti kao avion, stajati na jednoj nozi kao Super Mario s moje majice!!

1.    Primjer: Dobra koordinacija, Gabrijel (Ilijin brat) dječak s Pes eqinovarus – prije druge operacije stopala

Gabrijel je Ilijin stariji brat. Njemu su operirali stopala kada je imao osam mjeseci. Živahan dječak, unatoč problemu koji ima sa stopalom (visok svod stopala, i premalo za njegovu dob). Ove fotografije su snimljene prije njegove druge  operacije. Pogledajte kakvu koordinaciju je Gabrijel razvio zahvaljujući svojoj znatiželji i stalnom razvijanju njegovih mogućnosti. Njegov put dobre koordinacije vodi ga da se penje i po dovratku! Mislim da je od izuzetne važnosti za njega da ja kao njegov fizioterapeut  nisam blokirala njegovu želju da se penje po vratima, nego sam vjerovala u njega i podržavala ga. Međutim, moram priznati da to nije bilo uvijek jednostavno, pogotovo dok je bio manji jer je uvijek želio biti na rubu opasnosti.

On je izabrao put razvoja svoje koordinacije. Ja ću mu danas, kao Alexander učitelj, i dalje pomagati na poboljšanju cjelokupne koordinacije. On sada ide u peti razred, svira gitaru i trenira rukomet i nije više tako hiperaktivan. Odrasta!

Većina ljudi gubi dobru koordinaciju tijekom svoga života. Međutim, treba li to doista biti tako? Koordinacija ovisi o duhu i tijelu. Stariji ljudi mogu imati bolju koordinaciju od mlađih, mogli bi ostati u punoj budnosti, životnosti i dalje se razvijati. Alexander je umro u osamdeset šestoj godini i tada je bio najprecizniji.

Djeca koja imaju poteškoće u razvoju, bilo da je oštećenje nastalo prenatalno (od začeća do rođenja), natalno (pri rođenju) ili postnatalno, također imaju problema s uspostavljanjem dobre koordinacije tijekom života.

Ukoliko glava u odnosu na tijelo može slobodno balansirati, svi pokreti su koordiniraniji. Ukoliko je glava ukočena ili pak previše mlohava to se odražava na kralježnicu i cijelo tijelo gubi dobru koordinaciju. Dinamična ravnoteža glave u odnosu na tijelo ključ je za slobodu i lakoću kretanja.

Mihael je dijete s velikim psihomotornim oštećenjem. Ni danas kada ima deset godina ne može samostalno sjediti, ne govori, nema motivacije za igru. Teško je procijeniti koji je stupanj njegove svjesnosti, ali možemo reći da smijehom reagira na poznate glasove svojih bližnjih.

Vrat i cijelo tijelo je sniženog tonusa, hipotono.

Na prvoj fotografiji možemo vidjeti da on glavu ne može samostalno držati. Obratite, molim vas, pozornost na izraz njegovoga lica.

Na drugoj fotografiji pomažem mu uspostaviti primarnu kontrolu. Izraz lica mu se mijenja. Ne samo da se tijelo integrira, integrira se i Mihael kao osoba. On pronalazi sebe, i doživljava sebe drugačije, osluškuje.

Na trećoj fotografiji on sam preuzima svoju primarnu kontrolu. Vidite li blagi izraz zadovoljstva na njegovom licu? Na žalost, primarnu kontrolu u sjedećem položaju samostalno može zadržati samo nakratko, ali ipak ju uspijeva uspostaviti. Mihael danas ima deset godina i zahvaljujući kontinuiranom radu, unatoč tome što izrazito dugo traje, uspijevamo dobiti fluidnost u njegovoj kralježnici i uspostaviti primarnu kontrolu barem na kratko.

Luka je također hipotono dijete, s čestim svakodnevnim epi napadima. Na fotografiji gdje Luka leži na leđima u dobi od šest mjeseci, prilagođavanjem ležećeg položaja gradimo njegov tonus kako bi bolje uspostavili primarnu kontrolu.

S jednom godinom on se uspijeva samostalno okrenuti, motiviran igračkom.

S dvije godine samostalno sjedi i s obzirom na probleme koji Luku prate usuđujem se reći da je njegova primarna kontrola dobra u odnosu na dijete koje nema poteškoća u razvoju, i ima savršenu primarnu kontrolu u sjedećem položaju.

Primarna kontrola je relacija kralježnice i glave. Pod dobrim uvjetima kralježnica je fleksibilna, pokretljiva i izdužena, a glava balansira lagano na prvom kralješku (atlas). Kod poremećene primarne kontrole kralježnica se ukoči i stisne, glava gura  unatrag i prema dolje. Radi se o jednom cijelovitom procesu koji je ovisan o našem mentalnom, emocionalnom i duhovnom stanju i obrnuto.

F.M.A. pri radu sa djetetom nakon preboljelog poliomijelitisa (dječja paraliza). Akutno infektivno oboljenje uzrokovano poliovirusom. Manifestira se meningitisom i paralizama i parezama mišića.

Osnovao je malu školu za djecu, koju su vodile učiteljice koje su stekle obrazovanje u Montessori i Alexander -Tehnici.

Postoje razni pristupi koji poboljšavaju primarnu kontrolu. Halliwick škola plivanja je također jedna od njih.

U ležećem položaju na moru (plutanju) kako bi poboljšali bolji odnos glave i vrata postavljam pomagalo Mihaelu ispod vrata. Dok glava balansira u povoljnim uvjetima ja se mogu baviti drugim dijelovima tijela i njih također dovoditi u bolju koordinaciju.

Kako bih kod Mihaela isprovocirala primarnu kontrolu (budući da on ne može sam postići primarnu kontrolu) zaranjam s njim pod vodu i koristim uzgon mora (ili vode u bazenu) da povede njegovu glavu prema naprijed i gore. Ja mu svojim tijelom također dajem informacije o primarnoj kontroli, te „čuvam“ njegovu glavu da ne ode nazad. Sjetite se njegove fotografije iz sjedećeg položaja, njegova glava zbog hipotonije mišića vrata i cijelog tijela pada prema natrag. Također, ovakvim zaranjanjem  indirektno radimo i na kontroli disanja.

Na plaži integriramo sve učinjeno u moru ponovno u sjedećem položaju. Možete vidjeti na njegovom izrazu lica da se umorio i da mu je dosta informacija.

-       NAŠE MISLI I NAŠI KONCEPTI ODREĐUJU KVALITETU NAŠEG DJELOVANJA

1.     Primjer : Penelopa - cerebralna paraliza - ne može samostalno hodati

Penelopa je djevojčica urednih intelektualnih sposobnosti, ali s teškim cerebralnim oštećenjem. Noge, ruke, trup puni su povišenog tonusa i teško ih pokreće. Ne može samostalno hodati. Sanja o tome da postane balerina. Otac joj je kupio baletnu haljinicu koju je obukla kada je došla na vježbe. Okupilo nas se nekoliko. Ja sam imala fotoaparat i ona je počela plesati „SVOJ BALET“. Mi svi okupljeni koji smo je poznavali ostali smo šokirani s kojom lakoćom je ona pokretala svoje ruke, rotirala trup, rasla prema gore, uživala u svom baletnom zanosu!

-       SVAKI POKRET SASTOJI SE OD 2 RADNJE: JEDNE KOJA NAS ORGANIZIRA I JEDNE KOJA NAS POKREĆE

1.     Primjer : Lovro - spina bifida - ne osjeća dobro noge, a stopala uopće ne osjeća, unatoč tome je prohodao (podkoljene ortoze).

Frontalni režanj u mozgu izvršava vrlo važne funkcije:

1.     PLANIRANJE – bilo kakvo oštećenje u ovom dijelu uzrokuje probleme u planiranju svih aktivnosti.

2.     ORGANIZACIJA – Dio frontalnog režnja zadužen je i za kontrolu emocija koje se javljaju uz npr. agresiju, kada smo gladni. On nam zapravo govori da uzmemo hranu. Tumači emocije i sukladno njima pokreće dijelove tijela.

LEĐNA MOŽDINA – omogućuje prolaz živčanih impulsa iz različitih dijelova tijela do mozga i obrnuto. Odgovorna je i za reflekse, što znači da u refleksnim radnjama ne sudjeluje mozak. Ona je samostalna u odnosu na mozak pa se smatra odvojenim entitetom.

Lovro je rođen s oštećenjem koji se naziva spina bifida. To je oštećenje u lumbalnom dijelu kralježnice. Stvori se cista koja sadrži i živce i kralježničku moždinu. Posljedica toga je paraliza i gubitak osjeta ispod zahvaćene regije. Stupanj oštećenja ovisi o tome koliko su zahvaćeni živci. Javljaju se problemi s mjehurom i crijevima također.

Dakle, budući da Lovro ima to oštećenje ne osjeća dobro noge, a stopala uopće ne osjeća, a na fotografiji možemo vidjeti da samostalno hoda. Njegov frontalni dio mozga planira i organizira radnju. Međutim, leđna moždina ne može u potpunosti provesti impulse prema donjim ekstremitetima, već samo djelomično, jer je još prenatalno u lumbalnom dijelu nastupio problem. Lovro više osjeća unutarnju stranu donjih ekstremiteta. I unatoč tome što ne postoji veza između mozga i stopala on hoda.

Lovro vjeruje da ga nosi pod i to je očito dovoljno za ovog realnoga i inteligentnoga dječaka da se upusti u samostalni hod. On ne može dugo hodati, ali može se samostalno kretati  po kući i prelaziti kratke relacije.

 

-       DINAMIČKA RAVNOTEŽA GLAVE U ODNOSU NA TIJELO KLJUČ JE ZA LAKOĆU I SLOBODU KRETANJA

1.     Primjer : Marija, problem sa senzornom integracijom i Penelopa (balerina)

Marija je djevojčica sa senzornim problemima. Ne osjeća dobro svoje tijelo što joj također otežava komunikaciju i socijalizaciju. Penelopa je naša balerina.

Dinamička ravnoteža glave  u odnosu na tijelo ključ je za lakoću i slobodu kretanja. Međutim, nije jednostavno dijeci raditi u tom području. Dok su mali uglavnom nerado daju da im se direktno radi, dira to područje glave i vrata. Tako da koristim različite momente kada su oni okupirani nečim drugim (npr: čitanjem, igranjem) da im mogu dotaknuti to područje i djelovati u smislu dinamičke ravnoteže glave.

Opusti vrat, da bi se glava mogla usmjeriti prema naprijed i prema gore, da bi se leđa mogla dužiti i širiti.

2.     Primjer : Dječak Niko s dijagnozom torticollis.

Niko ima dijagnozu torticollis, iskrivljeni vrat. Kada mi je došao imao je oko dvije i pol godine. Tek nakon dvije godine, kad je imao četiri, stekao je toliko povjerenje u mene da sam mu mogla dirati to područje. Doduše kroz igru. Prije mene imao je terapeutkinju koja je primjenjivala druge metode i to mu je iskustvo bilo dosta traumatično.

Niki glava visi prema dolje i pada na lijevu stranu, jer mu je m. sternocleidomastoideus te strane skraćen. Na fotografijama se vidi kako kroz igru ispred ogledala uspijevamo indirektno dobiti direktive za primarnu kontrolu, da bi se glava usmjerila prema naprijed i prema gore, da bi se leđa mogla širiti i dužiti.

3.     Primjer : Rad na primarnoj kontroli u skoku s balans platforme.

U zanosu igre ja uspijevam i direktno djelovati na primarnu kontrolu glave i vrata,  dok on skače s balans platforme i smije se.

 

 

Inhibicija: Mogućnost uzdržavanja reakcije na bilo koji stimulus. Sposobnost reći  „ne“ čak i kada nas sve naše intelektualne, fizičke ili emocionalne navike tjeraju da reagiramo.

 

4.    Primjer : Žarko, dječak s cerebralnim oštećenjem, ne može samostalno hodati

Žarko, dječak s cerebralnim oštećenjem, ne hoda samostalno i na fotografiji ima pomagalo za noge, ortoze. Desna strana mu je mišićno kraća pa desnim stopalom, kada nema ortoze, hoda na prstima.

Stara navika mu je da u pokret krene iz prsnog koša, pri čemu izbaci prsni koš jako naprijed. Sad kad ima ortoze i ne treba izbacivati prsni koš, stara navika je još uvijek tu.  Ja u njegovom hodu pokušavam inhibirati prsni koš da ne reagira i da Žarko dobije novu ideju o hodu. To nam djelomično i uspijeva, prsni koš reagira, ali ne više s onoliko snage.

 

 

 

5.     Primjer: Petra, djevojčica s hemiparezom (oštećenje jedne strane tijela) i Penelopa (balerina)

Penelopa je sada veća i teže joj je zadržati dobru koordinaciju u sjedećem položaju. Da bismo spriječili nepoželjne navike i omogućili joj optimalniju fiziološku osnovu za učenje novih aktivnosti, odlučili smo da se s Petrom druži i igra potrbuške. Ovaj položaj će joj povećati tonus u leđima, te poboljšati primarnu kontrolu glave i vrata što će se kasnije odraziti i na bolju koordinaciju u sjedećem položaju.

Također, proširuje se mogućnost mišljenja i kretanja ne samo za Penelopu nego i za njezinu prijateljicu Petru.

 

-       Povećava usredotočenost i efektivnost u djelovanju

-       Optimira koordinaciju pokreta

-       Uspostavlja harmoniju između tijela i duha

 

1.     Primjer : Rafaela i Jakov imaju cerebralno oštećenje

Rafaela i Jakov mogu samostalno hodati s pomagalom (hodalica). Povećanjem njihove usredotočenosti  i efikasnosti u djelovanju, krenuli su u samostalnu šetnju uz pomoć hodalice. Jakovu je koordinacija pokreta bolja pa se on stoga lakše i brže kreće, ali on i dulje koristi hodalicu. Rafaeli su ovo prvi samostalni koraci s hodalicom i budući da ona ima dobar uzor, Jakova ispred sebe, uspijeva se i ona bolje koordinirati i samostalno krenuti prema Jakovu.

Osjećaj samostalnosti oboje ih ispunjava zadovoljstvom i kod njih uspostavlja  harmoniju između tijela i duha.

·       Želja, htijenje (da se izvrši neka radnja)

·       Promatranje (Kako to činim? Kakva je pritom moja koordinacija?)

·       Analiza (što nije u redu?)

·       Inhibicija = odluka da se nešto želi promijeniti

·       Kreiranje novog plana + novih direktiva

·       Projiciranje novih direktiva

·       Mogućnost izbora:
 a) izvršiti izabranu radnju
 b) ne činiti ništa
 c) učiniti nešto drugo

 

Ne biti fiksiran na cilj znači 100% uzeti u obzir mogućnost izbora u odnosu na cilj. To je pak preduvjet za dobru koordinaciju.

1.     Primjer : Penelopa prima medalju, a ja buket cvijeća

Da je Penelopa bila usmjerena samo na cilj da će dobiti medalju na kraju godine ili ja buket zahvalnosti vjerojatno ne bismo onako uživale u vježbanju.  Možda Penelopa nikada ne bi onako koordinirano plesala balet. Ovako je svaki naš sat bio otvoren za nove mogućnosti. Te otvorene mogućnosti su nas na kraju godine dovele do dodjele medalja. U kojoj smo svi skupa doista uživali!

Na kraju mog rada mogu zaključiti, a i vi skupa sa mnom, da je moguće mijenjati koordinaciju tijela i duha kod djece koja imaju oštećenja. Ukoliko u njima probudimo životnost, fluidnost, otvorenost za nove mogućnosti. Ukoliko ih nađemo tamo gdje ona jesu i ako imamo smjer kamo s njima želimo ići. Moguće je mijenjati njihovu koordinaciju, bez obzira koliko oštećenje djeca imaju.

Kao fizioterapeut; radni terapeut; hipoterapeut mogu reći da postoje različite metode koje utječu na koordinaciju. Danas, kao Alexander učitelj, zahvalna sam F. M. Alexanderu koji je izumio tehniku i svim učiteljima koji su ga slijedili, a pogotovo ovdje prisutnim učiteljima Aranki Fortwaengler, Heddi Mikausch, Ellen Mross te našem supervizoru Giori Pinkasu te svim učiteljima i studentima koji su radeći sa mnom i educiranjem mene mijenjali moju koordinaciju. Tako da ja danas izlazim iz ove škole harmoničnijeg duha i tijela. Vjerujem da ću tu harmoniju moći još više razvijati i prenositi je na dijecu i sve ljude s kojima radim.

S Alexander tehnikom na jedan suptilniji, sveobuhvatniji način, radeći sami sa sobom, mijenjamo osobe s kojima radimo. To daje jednu posenu dimenziju rada i na jedan specifičan način uspostavlja se harmonija ne samo tijela nego i duha.